U dobru je lako dobar biti. Na muci se poznaju junaci. Prevedeno na „pčelarski jezik“, ovo bi značilo: Lako je kada cveta dosta medonosnih biljaka sa nektarom i polenom. Teško je kada ih nema. Uvek su me zanimale rane (vrbe, leske, Lonicera fragrantissima Lindl. et Paxt., Lonicera x purpusii Rehd., dženarika i dr.) i kasne paše (bršljan, kadifica, Polygonum aubretii – truskavac ili dvornik, aster – divlji i gajeni i dr.), naročito polenske biljke. Ni jedne ni druge ne cvetaju obilno, a pčele ih rado posećuju. Na kraju sezone pčele se grčevito bore da dopune svoje rezerve nektara i polena.
Međutim , moju pažnju privukla je jedna biljka , koja cveta od jula do oktobra, koju su intenzivno posećivale mnoge vrste podreda insekata Aculeata – žaokonoša: ose, pčele, stršljeni, bumbari, neke solitarne pčele, zatim leptiri, pa čak i muve. I to sve istovremeno. Ta biljka se zove falopija i spada u familiju Poligonaceae.
To je valjda jedina medonosna biljka za koju važi preporuka: Iskorenite je‼? Uništite je !?! Ne sadite je‼?! U daljem tekstu ćete videti zašto.
Na Šumarskom fakultetu je 5. i 6.II 2009.godine održan godišnji „Seminar Pejsažna hortikultura 2009″
Jedno za pčelare zanimljivo predavanje je bilo „Invazivne biljke Fallopia spp. ( Polygonaceae ) u Srbiji i Crnoj gori“, autora, mladih kolega Darije Krstić, Stefana Topalovića i Sofije Tomić i njihovog mentora profesorke Dr. Milke Glavendekić.
Pomenuta je jedna od istina – zamka, u koje ljudi često zapadaju , da su omiljene ukrasne biljke one koje brzo rastu, ne zahtevaju mnogo nege i zaštite, ujedno i vrlo invazivne biljke. Takvu grešku je napravio i autor ovog teksta i posadio je ovu biljku (falopiju) na svom placu. Imao je svega nekoliko strukova i držao je pod kontrolom i na kraju sa velikom mukom je uklonio. Među tim ukrasnim biljkama, koje su jako otporne, prilagodljive na različite uslove staništa je i Fallopia japonica (syn. Reynoutria japonica Hautt, Polygonum cuspidum Sieb. & Zucc.). Ova perena, koja raste iz rizoma ima veliki invazivni potencijal.
U Evropu (u Holandiju), je kao ukrasna biljka doneta iz Azije 1823. godine. Društvo za poljoprivredu i hortikulturu iz Utrehta je 1847. godine, nagradilo je ovu ukrasnu perenu F. Japonica zlatnom medaljom , kao najbolju biljku te godine, ceneći njene estetske vrednosti i njena lekovita svojstva. U Jugoslaviju, prvo je uneta u Hrvatsku sedamdesetih godina prošlog veka, a u Srbiju 1983/84. godine. Na područiju Beograda zabeležena je 1994. godine. Pored F. Japonica, konstatovan je i hibrid F. x Bohemica Chrtek & Chrtková . Međutim ove biljke pokazale su i svoje „drugo lice“. Postaju nepoželjne, jer ugrožavaju i potiskuju druge gajene i autohtone biljke. Ljudi ih stoga uklanjaju iz vrtova, urbanih prostora, park šuma i grobalja, rizome biljaka sa zemljom i šutom odvoze na deponije i tu nastaje poseban problem.

Ove biljke se uz pomoć rizoma razmnožavaju, ulaze u prirodne ekosisteme i ugrožavaju ih. Prirodna staništa F. japonica su u Aziji: Japan, Sahalinska i Kurlska ostrva, Severna Kina, Tajvan, Koreja i Vijetnam. Tamo je ona pionirska vrsta na površinama formiranim posle erupcija vulkana i raste i do 2600 m.n.v. Može da raste na zemljištima pH vrednosti od 3 do 8. Preneta je u SAD, Kanadu, Australiju i Novi Zeland. Kod nas, u zemlje bivše Jugoslavije, zatim u Bugarsku i Rumuniju. U Srbiji je ima u Beogradu, Novom Sadu, Stepojevcu, Gornjem Milanovcu, Čačku, Novom Pazaru, Ribarićima….
Falopia japonica je perena sa šupljim stablom i izraženim nodusima, sličnim bambusu. Ima intenzivan porast, naročito u maju i junu. Dostiže i do 4,00 metra visine (kod nas ređe) i prečnik stabljike joj je do 4cm. Stabla su svetlo zelena sa crvenkastim ili crveno smeđim flekama. Listovi su ovalni, zaravnjeni u osnovi 10 – 15cm dugi i 13cm široki. Mogu biti i manji. U osnovi svake lisne drške nalaze se male žlezde , koje luče nektar, zbog čega izuzetno privlače insekte.
Cenjena je kao medonosna vrsta. Impresionira podatak da ima razvijen sistem rizoma dužine 10 do 20 metara, sa prostiranjem u dubinu 2,00 – 3,00 metra. Razmnožava se rizomima i dovoljan je za to komadić rizoma težine od sedam grama. Neki klonovi ove vrste sposobni su da opstanu na određenoj lokaciji i do 130 godina. Vrsta je dvodoma i cveta od jula do septembra , čak i do oktobra.
Cvetovi su krem beličaste boje u cvastima 8 – 12cm. Falopia sahalinensis (F. Schmidt ex Maxim) Ronse Decrane je introdukovana u Evropu, ali je manje rasprostranjena i kod nas nije konstatovana. Dala je sa Fallopia japonica hibrid F. x bohemica , koja je još opasnija, stoga što se osim iz rizoma razvija i iz semena. Kod nas ljudi još nisu dovoljno svesni opasnosti po naše biljke, kada su u pitanju vrste iz roda Fallopia, razmenjuju sadnice, a po neki pčelari njome poboljšavaju pčelinju pašu. Međutim polako prodire saznanje, da se radi o opasnom korovu. A da je to tačno, govori podatak, da je Engleska procenila , da bi za potpuno uklanjanje ove vrste sa njene teritorije, bilo potrebno 1,53 miliona funti.
Nemačka godišnje potroši 10 miliona evra samo na mere kontrole ove biljke. Mnogi vodototokovi u jugozapadnim delovima Nemačke , kontaminirani su zbog prisustva F. Japonica i F. x bohemica na obalama reka, kada se pokušalo sa njihovim uzgajanjem u vodozaštitnim pojasevima. Njenim uzgajanjem kraj reka Nemci su pokušavali falopiju da upotrebe kao vrstu prirodnog filtra za prečišćavanje reka od zagađenja hemijskim materijama i sprečavanja erozije. Njihovi rizomi opasni su za ozidane obaloutvrde, jer imaju sposobnost prorastanja ispod temelja i kroz kamene zidove, uništavaju sve druge zeljaste vrste i pri tom narušavaju stabilnost zemljinog pokrivača i povećavaju opasnost od erozije.

Nije se pokazala pogodnom ni za uzgajanje, radi dobijanja obnovljivih izvora energije u Austriji. Kod nas bi jedna od prvih mera bila, uvođenje kontrole u šumama, pored vodenih površina, pored puteva, na grobljima, u privatnim vrtovima i na zelenim površinama gradova. Bila bi potrebna edukacija stručnih kadrova i stanovništva o rizicima (ekološkim i ekonomskim), ukoliko se ova vrsta bude širila. Trebalo bi naložiti suzbijanje ove vrste gde je ima, a onima koji žele da je gaje zakonom zabraniti kontaminaciju okolnog terena i naložiti sve preventivne mere. Zato, ne širimo Fallopia vrste. Naprotiv, trebalo bi ih iskoreniti.
Ignjatović Vladimir,
dipl. inž. šum. za horikulturu,
Predsednik Beogradskog udruženja pčelara
Comments
Zna li neko kako da unistim ovo djubre i dok se jos nije razmnozilo a da ne unistim kivi i lozu