PČELINJAK –ZDRAVSTVENA OAZA

beeelctricPrirodno pčelinje stanište ili zatvorena košnica sa oko 40 000 jedinki pojedinačnog pozitivnog naelektrisanja 30-50pC (pikokulona), što znači 40 000 x 40pC =1 600 000pC predstavlja blago jonizovan dinamičan eko sistem sa tedencijom optimalnog balansa koncentracije negativnih jona čime se formira mikroklima prostora. Na ovaj način se stvara neophodan ambijent za odvijanje određenih biohemijskih procesa: pretvaranja nektara u med, njegovog dozrevanja i očuvanja u saću, adekvatne fermentacije polena i kontrolisanog odnosa svih kasta i klanova. Otvaranjem staništa ili košnice odvija se proces dejonizacije na šta pčele reaguju sa neodobravanjem, no u zavisnosti od trenutka i konteksta u kom se događa stepen reakcije je razlicit. Takođe unošenje nekog stranog tela koje svojim naelektrosanjem, vibracijama, ultrazvučnim ili nekim drugim talasima može poremetiti taj jonizacioni balans (npr.mikronizovani mineral zeolit, mobilni telefon, ultrazvučni aparat…) na šta pčele mogu reagovati a da pčelar ne detektuje jer nema vizuelnih ispoljavanja. Tek dugotrajnim i rigidnim izlaganjima kolonije sličnim uticajima poput: stacioniranje u blizini visoko naponskih dalekovoda, jakih trafostanica, radio predajnika, baznih stanica mobilne telefonije… dolazi do pojave primetnih problematicnih sindroma stagnacije u razvoju ili u slabljenju pčelinje zajednice do potpunog uginuća. U takvim ambijenta javlja se velika koncentracija veštački produkovanih i nepoželjnih jona, destruktivnog dejstva na šta pčele odgovaraju pojačanim propolisanjem staništa do granica svojih mogućnosti.

Stepen balansa prisutnih negativnih prirodnih jona vazduha u košnici i pozitivnog naelektrisanja pčela se naglo i drastično narušava kod atmosferskog električnog pražnjenja (munja-grom) u blizini pri čemu se stvara ogromna količina jona praćena i emisijom radio talasa. U tom slučaju pčele masovno izleću i na pčelinjaku se ponašaju kao kod opšte grabeži (jednočasovna uzneirenost, agresivno zaletanje pod krovove, zadnju sranu podnjača, pukotine i spojeve nastavaka košnica). Pre početka nevremena pčele kroz reakciju biljaka u vidu prestanka lučenja nektara, zatvaranja cvetova, promeni frekfencije, dobijaju signal koji dodatno dopunjuju sa detektovanjem pada atmosferskog pritiska i pojačane emisije pozitivnih jona iz zemljine kore u atmosferu pa kao po komandi za vrlo kratko vreme ceo sabirački korups se povlači sa terena.

Jonizovani vazduh u košnici u koherenciji sa prirodnim elektromagnetnim talasima određuje i graditeljsku strukturu saća kao sastavnog elementa kolonije. Biodinamičku i magnetnu osobenost staništa pčele preko svojih receptora očitavaju pa i na osnovu toga lučeći vosak formiraju satove menjajući delemično uglove orijentacioje prema okvirnim stranama staništa. Na taj proces pored solarnog, lunarnog ili kompleksnog astralnog momenta u obimu, kvaletetu i brzini gradnje uticaj imaju i drugi parametri poput: jačine i vitalnosti kolonije, strukturne izbalnsiranosti pčela, starosti matice, vremenskih prilika, rezerve hrane, procenta slobodnih ćelija, godišnjeg perioda, dnevnih unosa. Inicirajući IMPULS treba da bude objedinjen i dovoljno jak u pobudi receptora svih klastera da bi usaglašeno principom konsenzusa kolonija donela odluku o početku izgradnje.

Pozicioniranost staništa ili košnica na pčelinjaku je u interakciji sa noćno-dnevnim širenjem-skupljanjem pravougaonih polja odnosno zidova polja prirodnih geomagnetnih mreža koji utiču na balans odnosa naelektrisanja pčela i negativnih jona što je dodatni parametar za obavljanje potrebnih radova noćno-dnevne ritmike u skladu sa ekspresijom genetičke programiranosti.

U fazi zimskog mirovanja kolonije shodno položaju zemlje u solarnom sistemu menja se i uticaj elektromagnetnih talasa u košnici kao i koncentrcija negativnih jona. Ona je manja pa za sebe vezuje i mnogo manje molekula kiseonika a samim tim se povećava koncentracija ugljendioksida. U ovom periodu i kod ljudi se metabolizam delimično menja pa je npr.smanjena sinteza hormona poput adrenalina, serotonina…što se reflektuje kao promena bioaktivnosti, varijacija raspoložena, pad imuniteta. Poštujući zakone prirode pčele period od septembarske (jesenje) ravnodnevnice, decembarske (zimske) kratkodnevnice do martovske (prolećnje) ravnodnevnice prilagođavaju svoj bioritam periodama 2 x 3 meseca da bi krajem marta uporedo sa cvetnicama, sa povratkom Sunca na naše pčelinjake, sa pojačanjem koncetracije negativnih jona krenule u buran razvoj, slično ciklusu razvoja i poštovanja perioda kraljevskih leptira- leptira monarha. Sve u svoje vreme i uz pun smisao.

Sistemom reciklaže u košnicama i njegovim istrujavanjem u okolinu vazduh na pčelinjaku je obogaćen negativnim jonima pa uz primesu isparljivih aromatičnih jedinjenja iz nektara, polena, propolisa, voska- saća stvara se ograničeni, mini eko sistem vrlo blagotvornog dejstva na pčelama. Inhalacijom vazduha iz košnica kod oboljenja respiratornih organa tegobe se mogu znatno ublažiti pa se ovaj vid terapije sve više upražnjava. Sastav izventilianog vazduha iz košnica ima svoj prepoznatljiv pečat po kome se određuje biološka i odbrambena snaga društva od strane drugih pčela, osa i stršljenova.

Ranko Stamatović

1 thought on “PČELINJAK –ZDRAVSTVENA OAZA”

Comments are closed.

Scroll to Top